luki2.blog.hr

srijeda, 03.12.2025.

Smještaj

- 21:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.11.2025.

Nepokoreni grad

Dakle, današnji dan je poseban. Fantastičan! Nema predaje! No pasaran! Dragi moj Zagrebe, nepokoreni grade! Ujutro jedna brza kava s prijateljicom u Španskom. Ničim izazvana, donijela je već blagdanske poklone. Pa da vidimo: Divna šalica sa malom žlicicom, lavanda - ulje i svježa lavanda, slatka Ferrerova zvijezda, i malo zagrebačko srce. Posebno me se dojmila mala šalica, na kojoj se nalaze gradovi Hrvatske. I poslije kave - prosvijed. Protiv fašizma. Iako sam mislila da se ta tema ne može nikada više vratiti - pokazalo se da ipak nije tako. :(((( Žalosno je da se u 21. stoljeću moramo boriti za osnovna ljudska prava. Ne želim državu u kojoj će me u Preradovićevoj okružiti skupina zakrabuljenih crnokošuljaša, samo zato jer imam Đole kapu na glavi. Srećom pa je policija stigla - odmah. Ne želim se bojati za svoj ni za tuđe živote. Hvala na pitanju, u pedeset i šestoj godini se znam brinuti za sebe. Kad jedem, s kim se družim, zašto posjećujem predstave i promocije knjiga - moja je briga. Imam li dijete ili dvije životinjice - papigu pričalicu i Miju - također je moj problem. U koliko sati idem spavati - može brinuti eventualno moju doktoricu i mene. I nikoga više. I zato će ovakvih skupova biti i ubuduće, sve dok je situacija kakva već je. Na svom Facebook profilu profesorica na fakultetu i odlična spisateljica, poetska diva Andrijana Kos Lajtman napisala je na svom Facebook profilu sljedeće: Danas je bio jedan od onih dana za pamćenje. Zagreb je, ne po prvi put, pokazao svoje pravo, zadivljujuće lice - ono koje pruža jasan i glasan otpor crnilu, mržnji, nasilju, ono koje se ponosi svojom antifašističkom prošlosti i koje je otvoreno cijelom svijetu. Divno je biti dio zajednice ovakvih ljudi! Među brojnim sjajnim govorima, najviše mi se svidio onaj koji je napisala spisateljica Olja Savičević Ivančević, a na pozornici pročitao glumac i režiser Damir Markovina. "Prijateljice i prijatelji, Danas smo ovdje zato što želimo bolju Hrvatsku, zato što se ne želimo sramiti svoje zemlje, zato što ne želimo da potone u barbarstvo i fašizam. Ovdje smo danas da mijenjamo budućnost Hrvatske, jer prošlost je nemoguće promijeniti, koliko god to nekima nije jasno. A u toj prošlosti upravo su antifašisti ispisali najslavnija poglavlja. Odbijamo biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi. Danas, trideset godina nakon rata mi smo taoci stvarnih mrzitelja Hrvatske: ratnih profitera, propovjednika mržnje, huligana i nasilnika koji za njih obavljaju prljavi posao. Hvala svima vama koji perom i djelom branite svoju domovinu od neistine, onim novinarima i novinarkama, režiserima i redateljicama, piscima i spisateljicama, umjetnicima i kulturnjacima koje fašizam danas želi napraviti egzilantima i marginalcima u vlastitoj zemlji; Vama koji ćete prije dobiti nasilničke prijetnje tog istog fašizma po inboksima i zidovima svojih kuća, negoli državnu nagradu za umjetnost s imenom prvog predsjednika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Vladimira Nazora - a koji bi danas, da je živ, stajao ovdje uz nas, kao i mnogi drugi antifašisti, velikani naše kulture i književnosti kojima se danas, kada su mrtvi, Hrvatska diči. Mi smo živa kultura ove zemlje, baština dvadeset i prvog stoljeća. I nitko nam nema pravo reći da mi nismo Hrvatska. Pretke nitko od nas nije birao, ali biramo ono što jesmo. Unuci nisu ni krivi ni zaslužni za djela svojih predaka, ali smo itekako odgovorni za svoje postupke danas. Zato hvala svim mamama i tatama koji su naučili svoju djecu da ne dijele i ne mrze ljude prema porijeklu, vjeri, naciji, boji kože ili seksualnoj orijentaciji. Dali ste svojoj djeci najljepši poklon - ljubav za svijet. Ta djeca neće s crnim kapuljačama nad očima sijati teror, zastrašivati i mlatiti svoje vršnjake samo zato što su iz Novog Sada ili iz Splita. Pozdrav svim građanima ove zemlje koji su ni krivi ni dužni na svojim sudbinama osjetili što znači biti pripadnik nacionalne manjine; hrvatskim građanima srpske nacionalnosti kojima bi neki najradije zabranili disati. Ova zemlja se ponosi i Preradovićem i Teslom i brojnim drugim hrvatskim Srbima, sportašima, umjetnicima i znanstvenicima. Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege i rodbina i ne damo na vas! I vi ste Hrvatska! Građane Hrvatske uvjeravaju da su im potplaćeni umjetnici i još siromašniji migranti uzeli posao ili onaj jedan posto iz ukupnog budžeta koji se u Hrvatskoj izdvaja za kulturu. Nas nisu osiromašili ni umjetnici ni migranti nego loše politike i prebogati kriminalci. Naše bi društvo njih trebalo pozvati na odgovornost. Oni su pravi krivci za stanje zbog kojeg danas marširamo. Mi samo želimo umjesto permanentnog rata i poraća živjeti mir i slobodu: a mir i sloboda ne smiju biti povlastica za odabrane. Za kraj, parafrazirat ću onaj poznati citat Martina Niemollera, koji konstantno i uporno upozorava na pogubnost šutnje: kada su došli po glumce, mi nismo šutjeli, kada su došli po pisce i novinare, mi nismo šutjeli, kada su došli po folklor iz Srbije, mi nismo šutjeli, kada su došli po antifašiste mi nismo šutjeli, kada su došli na Interliber, ne po knjige, nego po Splićane i Zadrane, mi nismo šutjeli, kada su došli po Nepalce, mi nismo šutjeli, kada su došli po feministkinje, mi nismo šutjeli - i kada dođu po šutitelje, bit ćemo jedini koji neće šutjeti. Nećemo ušutjeti dok god postoji neravnopravnost i nepravda koja se u našoj zemlji radi u naše ime. Nećemo šutjeti dok god postoji ijedno mjesto s kojega možemo govoriti i pisati, a u slučaju da to mjesto nestane, mi ćemo ga izmisliti. Ne trebaju nam za to velike pozornice i sjajni mačevi, samo britko pero, čisto srce i ničeg se ne boj." Veličanstveno! Jako sam sretna da sam bila na ovakvom skupu. Bilo je tu jako puno "mojih" ljudi, ljudi koji razmišljaju vrlo slično meni i s kojima se rado družim jer su prvenstveno - dobri i pametni ljudi. Malo fotkica (mojih): Početak prosvjeda kod spomenika kralju Tomislavu. Nakon odličnih govora, posebno studentice Lucije, maršira se do Trga Bana Jelačića. Bubnjari su bili baš posebni..... Dijana Pleština i ja- snimio Teatralni s mojim mobitelom. Hvala!!! A tko je Dijana Pleština? "Večernji list" kaže: Dijana Pleština magistrirala je na Sveučilištu Carleton u Ottawi. Izvorna je govornica engleskog i francuskog, a služi se i ruskim jezikom. Rođena je u Zagrebu, 7. ožujka 1950. Dva desetljeća kasnije, a nakon što je s roditeljima preko Njemačke iselila u Kanadu, diplomirala je francusku književnost na Sveučilištu Carleton u Ottawi, gdje je 1973. i magistrirala komparativnu književnost. Na Sveučilištu Kalifornije, Berkeley, SAD 1987. je doktorirala političke znanosti na temu regionalnog razvoja. Izvorna je govornica engleskog i francuskog, a služi se i ruskim jezikom. Od 1987. do 1992. docentica je političkih znanosti na Sveučilištu Wooster u Ohiu, a 1994. i 1995. Bila je predstojnica Katedre za politologiju. Dijana Pleština je treća žena pokojnog premijera Ivice Račana, on je bio njezin prvi suprug. Vjenčali su se na Staru godinu 1993. Kad se k njemu u Zagreb preselila 2001. ostavila je u Ohiju radno mjesto šefice Katedre za komparativnu politologiju na sveučilištu Wooster i prodala kuću. U Hrvatsku su je, kako je izjavljivala, vukli ljubav, zajednički život sa suprugom i"zanimljiva situacija u našoj novoj, pomalo autoritarnoj demokraciji". U Hrvatskoj se, nakon dolaska, angažirala u razminiravanju, pa postala u Ministarstvu vanjskih poslova savjetnica za protuminsko djelovanje. Nakon što je 2000. godine postala i do danas ostala članica Upravnog odbora Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, po konačnom preseljenju u Zagreb bila je je 2002. do 2006. članica Upravnog odbora Hrvatske za žrtve nasilja nad ženama. Skoro cijelo desetljeće, do 2010., bila je i članica Upravnog odbora Međunarodne zaklade za humanitarno razminiranje (ITF) u Ljubljani, preko kojeg prolazi većina sredstava za razminiranje jugoistočne Europe, a koja dodjeljuje SAD. Dijana Pleština nije se politikom službeno bavila. Pa ipak, kada je 2010. napustila Ministarstvo vanjskih poslova, u kojem je provela više od desetljeća i poslodavce "mijenjala kao na traci", obznanila je da su se u Ministarstvu vanjskih poslova godinama prema njoj ponašali nekorektno i prljavo, što je preraslo u jednu vrstu mobinga. U poslu kojim se bavila, vezanom za razminiranje , željela je "posložiti stvari kako bi se problemi rješavali istitucionalnim putem, a ne ad hoc, kako se to kod nas često radi". No, kako je izjavila, zbog nedostatka političke volje, kojem su se pridruživali neznanje i korupcija, shvatila je "da u danim okolnostima ništa više bitno neće moći napraviti". Optužila je i bivšeg šefa diplomacije Gordana Jandrokovića, tvrdeći da ju je degradirao nakon 12-godišnjeg uspješnog i međunarodno priznatog rada, smanjio joj plaću za četvrtinu i snizio ocjenu rada. Uložila je žalbu i deset mjeseci kasnije stiglo je rješenje od Ministarstva uprave, kojim se ukida odluka ministra Jandrokovića. No, nekoliko tjedna prije dala je otkaz u MVP-u. Novi šef diplomacije, Tonino Picula, zaposlio ju je kao savjetnicu za protuminsko djelovanje, ali je ona tražila da ne prima plaću. Dijana Pleština kani napisati knjigu o tranziciji i njenim posljedicama u Hrvatskoj. Ima iscrpnu korespodenciju o političkim temama, koju je vodila sa suprugom Ivicom, i njegove opise ovdašnjih prilika koje joj je slao dok je živjela u Americi. Sa suprugom je bila do posljednjega njegova dana. Zajednički život uglavnom su proveli razdvojeni poslom i putovanjima, ona je osam godina bila u Americi, on u Zagrebu. Pa i po preseljenju putovala je, mahom poslovno, diljem svijeta. Živjeli su u neveliku i skromnu premijerovu stanu na Trešnjevci Nisu imali čak ni radnu sobu. Nisu željeli mijenjati stan dok je Račan bio na funkciji. Prodali su ga i kupili novi u središtu Zagreba tek kad Račan više nije bio predsjednik Vlade. Ponajviše su uživali u vikendici na Kupi, u Kamanju, te povremeno u Pučišćima na Braču. Vijest o suprugovoj teškoj bolesti i neizvjesnu stanju, zatekla ju je u Grčkoj. Vlada Zorana Milanovića je Dijanu Pleštinu u travnju 2012. imenovala ravnateljicom Ureda za razminiranje. Jako sam zavoljela Dijanu, upravo preko gospodina Račana, kojeg sam (i još uvijek je tako!) izuzetno cijenila i voljela. Uspio je održati Vladu, usprkos svim interesima. Svaka njemu čast kao čovjeku i kao političaru. Vjerujte, Dijana je jednako vrijedna kao i on! Prosvjed se nastavlja na Trgu..... Poruka za kraj! Bilo je još zgodnih transparenta, na primjer: "Nećete u knjižnice, niste niprije" i sl. Sve ljudi koji te gledaju u oči, a ne kao crne košulje da im oči jedva i vidiš:((( Bilo je dosta ljudi s bloga, i u Rijeci i u Zagrebu. Za Zadar još ne znam.... Prijetnje se dobivaju i na blogu.....:(((( Pa vi vidite.....Nikada više nam neće trebati Oluja. Dosta je bilo rata i ratovanja! I fizički i u glavi. Dosta! Ljubim!

- 22:02 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 29.11.2025.

Bruxelles

Pripreme za Bruxelles su počele!:))))) Šalim se, ali u pola šale ima nešto i istine!:)))) Pronašla u novom Superkonzumu na Jankomiru..... Ljubim!

- 21:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.11.2025.

Julijana i Pavle iliti Kako je to kad ti knjige postanu dom

"Kul u gradu" je donio novo druženje s dvoje autora čiji su glasovi prepoznatljivi i bliski čitateljima. Julijana Matanović i Pavao Pavličić otkrili su što čitaju i što pišu. Kako se njihove ideje pretvaraju u nove knjige? Gdje pronalaze skriveno nadahnuće i kojim kanalima dolazi inspiracija? Jesu li im knjige dom i mogu li se u njih skriti kada svijet ispune nesigurnost i buka? Razgovor je moderirala Morana Kasapović. Divim se Julijani, koja tako otvoreno govori o svim teškim stvarima koje su je snašle u životu, pa i u pisanju. "Zašto sam vam lagala" je pronašla put do srca čitatelja. Ali - kao što su njeni kritičari "prijetili" - čekamo te na drugoj knjizi....Hajde, nadmaši samu sebe....Veliki je to pritisak. Pa na fakultetu: odluči se želiš li biti profesorica ili želiš pisati...Prof. Pavličić je reagirao: "Meni nitko nije uvjetovao tako nešto." A čuješ Julijanu: "Nije. Jer nisi cura.":))) Julijana je svjedočila da su knjige i pisanje njeno utočište, i da se vrlo često utječe njima za pomoć i kako sama kaže: "Pišem da bih preživjela." Kako moćno! Prof. Pavličić kaže da inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, da inspiracija dokazi na mahove i tada pravi bilješke i slaže moguća poglavlja. Divno je bilo vidjeti i čuti ovo dvoje sjajnih ljudi i pisaca. Pazila sam da sama fotkam, a ne kao prošli put: Moderatorica Morana Kasapović, Julijana i Pavle....Uvijek okruženi knjigama. Još malo fotkica..... I za kraj, snimila nas je Morana Kasapović. Puno bolje nego prošli put: Profesor se ne voli slikati, pa negdje u sebi koluta očima....:))) Nova Julijanina knjiga..... Ljub!

- 22:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Zar i ti, auto moje?

Uz autora Ivicu Mijačika o knjizi su govorili: s lijeva na desno: Joško Ševo, Nera Karolina Barbarić - urednica knjige, Ivica Mijačika - autor, Boris Svrtan, Miroslav Mićanović uz vođenje Zrinke Turalije Kurtak ( moja divna kolegica s komparativne!). Divna promocija, na kojoj sam srela jako puno ljudi - prijatelja koje nisam dugo vidjela, profesora s fakulteta jednog i drugog i sl. Knjiga ima posebnost- najprije je predstavljena u Makarskoj, odakle je i sam autor!!!!! Ma divota! Mislima sam odmah bila u Makarskoj, na moru, ispod Biokova...Mašem Lastavici.... Izdavač "Jesenski i Turk" se baš može ponositi ovom ružičastom, veselom knjigom, koja je zapravo zbirka humorističnih priča. Nije slučajno što ih ima 33.... Joško Ševo, profesor na Akademiji dramskih, čita odlomak iz knjige.... Zrinka i ja..... Toliko sam sretna zbog ove promocije! A skoro nisam otišla zbog umora.... I još se moram pohvaliti: idem u Bruxelles! Izabrana sam uz još nekoliko ljudi iz "Možemo".....Jupiiii! Slikam i pišem kad se vratim. Putujemo početkom prosinca.... Lijepe, baš prelijepe vijesti.....Stric u Metkoviću je operiran, i već je kod kuće. Mama je također bolje. Ljubim!

- 00:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2025.

Poezija u drugom filmu - drugi susret

Pjesnička tribina Poezija u drugom filmu nastavlja u novoj sezoni s temom Pjesničke polifonije, u novom posebnom prostoru kavavane Kavkaz u centru Zagreba. Govorilo se o prevođenju, važnosti pisanja vlastite poezije uz prevođenje; koliko nam prijevodi rumunjske poezije ((Adrian Oproiu) pomažu u shvaćanju njihovog pjesničkog razmišljanja... .Prevoditelji s rumunjskog i na rumunjski su i Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić...... Važan dio programa bilo je i čitanje poezije gostiju prema vlastitom izboru. Gosti su ovoga puta bili: Ana Brnardić, Adrian Oproiu i Goran Čolakhodžić. Organizira: Centar za knjigu Vodi: genijalna Sanja Baković Fotke: Divne pjesničke zbirke gostujućih autora.... S lijeva na desno: Ana Brnardić, Goran Čolakhodžić, Sanja Baković - moderatorica i Adrian Oprolu. Ljub!

- 23:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.11.2025.

Mia - proba za fotke

Molim vas, da li je fotka vidljiva svima? Lastavice, prešla sam na Postimages, u nadi da će fotke sada biti vidljive i Tebi. Hvala! Ljub!

- 20:20 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2025.

Bez cenzure s Julijanom i Ladom

S lijeva na desno: Julijana Matanović, Hrvoje Hitrec, Lada Žigo - moderator, i Helena Sablić Tomić. A ovo se dogodi kad fotić povjeriš osobi, koja pojma o forkanju nema....:(((( Ljub!

- 23:43 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2025.

Vukovar

- 16:23 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Kao voda za čokoladu

U ponedjeljak, 17. studenog u 18.30 sati u Surogatkinu KIC (Preradovićeva 5) održala se sedma večer ciklusa FILMBOOK uz projekciju igranog filma "Kao voda za čokoladu" redatelja Alfonsa Aráua. Film "Kao voda za čokoladu" ekranizacija je romana meksičke spisateljice, ujedno i scenaristice filma Laure Esquivel. I knjiga i film primjeri su magičnog realizma, pa se tako osjećaji glavne junakinje Tite prenose na ostale likove preko hrane koju ona priprema. Komično-tragični zaplet otvara univerzalna pitanja: je li moguće ispriječiti se ljubavi, kontrolirati ju ili pak uništiti? Može li ljubav uvijek naći svoj put te što se događa ako se pokušava napola realizirati, ignorirati ili pak ubiti? To su samo neka od pitanja.. Film je osvojio 27 nagrada i 14 nominacija, između ostaloga nominiran je za BAFT-u te Golden Globe nagradu, a među najvažnijim osvojenim nagradama ističu se nagrada publike i nagrada za najbolji scenarij na Chicago IFF-u te nagrada glumici Lumi Cavazos za ulogu Tite na Tokyo IFF-u. Program FILMBOOK posvećen je filmovima nastalima prema književnim djelima i nudi profesionalne uvide u filmska i književna djela kroz tri područja djelovanja; filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko. Izabranih osam naslova za prvu godinu programa birani su po stilskoj, tematskoj i žanrovskoj raznovrsnosti te pokrivaju raspon od 20 godina u filmskom i više od 70 godina u književnom stvaralaštvu. Nakon svake projekcije slijedi tribina na kojoj sudjeluju prof. Korana Svilar, spisateljica i gimnazijska profesorica, dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj, psihoanalitičkoj i procesnoj psihoterapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska autorica i sveučilišna profesorica, voditeljica programa FILMBOOK. Sinopsis filma: Djevojka Tita za vrijeme revolucije živi u zabačenom meksičkom selu sa tradicionalnom i strogom majkom te dvije sestre. Njezina je ljubav prema Pedru zabranjena zbog krute obiteljske tradicije prema kojoj najmlađa kći mora njegovati majku. Do ušiju zaljubljeni Pedro, kako bi živio s Titom pod istim krovom, radi kardinalnu grešku i ženi njezinu sestru.Tita tako dobiva priliku svoju ljubav, ali i druge osjećaje izražavati kroz svoj talent za kuhanjem. Njezina hrana utječe na one koji je jedu stvarajući niz tragikomičnih zapleta koji Titinu ljubav, ali i sudbine svih ostalih likova, kaotično i poetično, nosi ka raspletu u stilu magičnog realizma. (1992., Meksiko,123') Režija: Alfonso Aráua Scenarij: Laura Esquivel Po romanu Kao voda za čokoladu Laure Esquivel iz 1989. ULOGE: Lumi Cavazos (Tita), Marco Leonardi (Pedro Muzquiz), Regina Torne (Mama Elena), Mario Iván Mártinez (Dr. John Brown) Meni je diskusija o odgledanom uvijek najbolja. Ono što nam daje knjiga, ne može dati film i obrnuto. Kraj filma - tu je najbolje "vidljiv" magijski realizam. I sad - nikome se nije svidio kraj. Da, ali....."Sve prave ljubavi su tužne." Kao da nešto pukne u nama, kada nešto ili nekoga jako dugo čekamo - pa jednostavno nam je previše kada se nekoga dočepamo..Srce prepukne- od sreće. Ljubav prema obitelji - da, ali bezuvjetno? Čak i ako Te gaze i ne vole?! Tako, odeš sa ljubljenim u jednu novu dimenziju.... Slijeva na desno: Zrinka Matijević, Korana Svilar, te dr. Sandra Ferenčić Ćuk.... A ovo je hrana, poslastice i igračka koja pišti......Za moju Miju. Ljub!

- 00:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.